Jósika [jọ:'šikα], Miklós, madžarski pisac (Torda, 28. IV. 1794 – Dresden, 27. II. 1865). Barun po obiteljskoj lozi, po zvanju vojnik s činom kapetana; politički blizak idejama L. Kossutha, sudjelovao u Revoluciji 1848. Nakon propasti Revolucije emigrirao u Bruxelles, pa u Dresden. Kasno je počeo pisati, ali je već prvim romanom Abafi (1836) doživio velik uspjeh kod kritike i publike. Pod engleskim utjecajem, osobito utjecajem W. Scotta, pridonio je stvaranju madžarskoga romantičnog povijesnoga romana. Značajniji romani: Posljednji Bátory (Az utolsó Bátory, 1837), Česi u Madžarskoj (Csehek Magyarországon, 1839), Drugi Ferenc Rákóczi (Második Rákóczi Ferenc, 1861), Dvije maćehe (A két mostoha, 1863).
