junker (njem. Junker, od starovisokonjem. juncherro: mladi gospodin).
1. Izvorno, najmlađi knežev sin; zatim plemićki sin uopće. Nakon 1848. naziv se primjenjivao općenito na članove zemljoposjedničkoga plemstva u istočnoj Njemačkoj, posebno u Pruskoj. U njemačkoj vojsci i Reichswehru ime za časničke kandidate (Fahnenjunker). Junkeri su sačinjavali jezgru Njemačke konzervativne stranke (Deutschkonservative Partei, osnovane 1876); kao zagovornici njemačkog imperijalizma pridonijeli su ulasku Njemačke u I. svjetski rat, smatrajući ga povoljnom prigodom da provedu novu kolonijalnu podjelu svijeta u korist Njemačke. Svoje gospodarske pozicije i politički utjecaj održali su i u Weimarskoj Republici, a pripomogli su i Hitlerovu dolasku na vlast.
2. U dorevolucionarnoj Rusiji, od 1864. do 1917. naziv za vojne gojence koji su se spremali za časnike u posebnim junkerskim školama. – Junkerski ustanak, antisovjetski oružani istup junkera iz šest petrogradskih vojnih učilištâ 11. XI (29. X) 1917.