Juran, Mladen, hrvatski filmski i televizijski redatelj i scenarist (Zagreb, 8. V. 1942). Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te na Studiju dramskih umjetnosti Charles Dullin pri Théâtre national populaire u Parizu (1969). Od 1973. režira kratkometražne dokumentarne i igrane filmove. Na Televiziji Zagreb (poslije Hrvatskoj televiziji) režirao je oko 200 dokumentarnih filmova i emisija, mahom obilježenih feljtonizmom i kulturološkim esejizmom (npr. Zadnja pošta Zagreb, 1976–79; Zagrebulje, 1979–80; Pozdrav iz Zagreba, 1987–88), kao i igrane TV filmove 30 konja (1988), I dok je srca, bit će i Kroacije! (1993), o životu Antuna Gustava Matoša, te Kositreno srce (1994). Njegov prvi cjelovečernji igrani film Transatlantic (1998), melodramska, politički podcrtana priča o emigraciji iz Dalmacije u Pittsburgh, temelji se na nagrađivanom istoimenom kratkometražnom filmu koji je ostvario 1981., a Potonulo groblje (2001) adaptacija je fantastičkog romana strave Gorana Tribusona (s kojim supotpisuje scenarij). Posebno zainteresiran za hrvatsku filmsku baštinu, režirao je niz srednjometražnih i dugometražnih filmova u kojima je neistraženoj povijesti hrvatske kinematografije pristupio dokumentarno-istraživački i esejistički (Živuće fotografije – slike iz prošlosti filma u Hrvatskoj, 1983., Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar, 1984., oba po scenarijima Ive Škrabala; Slike iz partizanske kinematografije, 1985; Prvi su krenuli dokumentaristi, 1990; Živuće fotografije II – hrvatske slike iz prošlosti srednjoeuropskog filma, 2006; Živuće fotografije III – hrvatske slike iz prošlosti mediteranskog filma, 2008), a poslije i igrano-rekonstrukcijski (Napad na Narodnu banku u Rijeci, 2009., rekonstrukcija istoimenog filma Salvatorea Spine iz 1909; Sindrom Halla, začetak hrvatskog profesionalnog filma – rođenog da umre, 2017). Ostali važniji filmovi (dokumentarni): Dr. Andrija Štampar, vizionar (2012).
