Jurišić, Nikola (Mikula), hrvatski vojskovođa i diplomat (Senj, 1490 – Beč, 1545). Rodio se u senjskoj plemićkoj obitelji. Posvetio se vojničkomu zvanju; od 1522. u službi nadvojvode Ferdinanda I. Habsburgovca, koji ga je 1526. imenovao glavnim zapovjednikom vojske u Hrvatskoj. God. 1527. sudjelovao je na Cetinskom saboru kao Ferdinandov izaslanik pa je branio njegove interese u Hrvatskoj tijekom prijestolnih borbi s Ivanom Zapoljom. Hrvatsko je plemstvo pritom zatražilo od kralja da postavi Jurišića za vrhovnoga suca i bana u Hrvatskoj, što se nije ostvarilo. God. 1527. organizirao je obranu Bihaća od Osmanlija, čime je postavio temelje Bihaćke kapetanije. Od 1528. do 1530. obnašao je dužnost kapetana Rijeke te dobio na uživanje Postojnu u Kranjskoj i Novigrad istarski. Sudjelovao je u preseljenju uskoka u Žumberak. God. 1530. u Carigradu je, kao izaslanik kralja Ferdinanda, pred sultanom Sulejmanom II. Veličanstvenim održao govor na hrvatskom jeziku. Istaknuo se prilikom obrane Kisega (Köszeg) u Ugarskoj 1532., kada je sa samo 700 vojnika uspio odbiti osmanski napad i tako onemogućio prodor Osmanlija do Beča. Zbog velikoga značenja te pobjede dobio je od kralja sam grad Kiseg i naslov baruna. God. 1537. bio je imenovan vrhovnim zapovjednikom vojske u Hrvatskoj i Austriji te namjesnikom u Kranjskoj, gdje se borio protiv protestantizma pa je 1541. postavljen za zemaljskoga kapetana. Od 1543. bio je tajni savjetnik i komornik austrijskog dvora. Posljednje dane života proveo je u Beču kao dvorski vojni savjetnik.
