jusovi, skupno ime za prednje i stražnje nazale, s prejotiranim inačicama, s kraja staro(crkveno)slavenske glagoljičke i ćir. azbuke. Nije poznato jesu li imali brojevnu vrijednost. U latiničkoj transliteraciji nazalnost se bilježi »repićem« na dnu slova: ę, ję, ǫ, jǫ. U glagoljičkim jusovima nazalnost je obilježena desnim dijelom slova (, , , ), dok je u ćiriličnima prepoznatljiva konstanta svih četiriju slova sličan donji, »češljasti« dio (, , , ), što potiče razmatranje međusobnog utjecanja tih dvaju pisama. U hrvatskoglagoljskim tekstovima zamijenili su se već u XII. st. slovima e (prednji nazali) i u (stražnji), što odražava opću fonološku promjenu u povijesti hrv. jezika.
