struka(e):

Kaboga (Caboga, Chaboga, Caboxich, Kabožić, Kabužić), dubrovačka vlastelinska obitelj. Spominje se u dokumentima od XIII. st., kada su mnogi njezini predstavnici sudjelovali u upravi grada i Republike. Prvi su poznati članovi obitelji Juraj (Đuro, u. prije 1282) te njegovi sinovi Ivan, Miho, Marin i Vlaho, rodonačelnici triju grana te obitelji. Pripadnici sljedećega naraštaja, osobito Marinova grana obitelji, isticali su se u javnom životu grada, obnašali istaknute dužnosti te bili članovi Vijeća umoljenih i Maloga vijeća. Potomci Vlaha Jurjeva u XIV–XV. st. uspješno su se uključili u trgovinu žitom. Grana obitelji potekla od Mihe tek je u XV. st. došla do izražaja, kada su se sinovi Ivana (Điva) Junijeva, Nikola i Luka, uključili u trgovinu. Njihove poslovne knjige najstariji su sačuvani dokumenti te vrste u Dubrovniku i danas se čuvaju u tamošnjem Državnom arhivu pod naslovom Trgovačka knjiga Nikole i Luke Kaboge iz 1426 (Libro di negocio di Nicolo e Luca Caboga 1426) i Poslovna knjiga trgovačkoga društva Nikole i Luke Kaboge koja započinje s godinama 1437–1438 (Giornale del Libro della Compagnia di Nicolo e Lucha de Chaboga et comenca nell’anno 1437–1438). U XVI. st. djelovao je Euzebije (u. 1594), prior benediktinskoga samostana na Mljetu te pisac izgubljene povijesti Dubrovnika na latinskom jeziku. U istome stoljeću bio je utjecajan crkveni pravnik i pjesnik Marin, a u XVII. st. istaknuo se diplomat Marojica. God. 1817. obitelji je potvrđeno austrijsko plemstvo, a 1833. braća Bernard (general topništva) i Vlaho Filip stekli su grofovski naslov. Od kraja XIX. st. matične knjige Dubrovnika više ne bilježe članove ove obitelji.

Citiranje:

Kaboga. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kaboga>.