Kalmici, narod nastanjen većinom u Republici Kalmikiji (Ruska Federacija); oko 180 000 pripadnika. Kalmici su podrijetlom zapadni Mongoli (Ojrati) iz Džungarije, a kaspijske su stepe naselili u prvim desetljećima XVII. st. Bili su nomadski stočari, uzgajali su konje, ovce i, u manjoj mjeri, deve, koze i goveda. Svojim su proizvodima i stokom trgovali u susjednim gradovima uz Volgu, a najpoznatiji su bili po konjima. Živjeli su u nomadskim taborištima koja su se sastojala od 10 do 12 obitelji, a svaka je imala vlastiti šator (ger). Tradicionalna je religija Kalmika lamaizam. Njihov je način života postao ugrožen dolaskom ruskih kolonista poljodjelaca u XVIII. st. Potaknuta time te postupnim gubitkom političke i administrativne autonomije kao i sve većom ovisnošću o ruskom tržištu, većina je Kalmika 1771. krenula natrag u Džungariju. Samo je manji dio preživio put. Većina onih koji su ostali u Kalmikiji zadržala je nomadski način života do kolektivizacije 1930-ih. God. 1943. Kalmici su bili prognani u Sibir, odakle su se vratili potkraj 1950-ih.
Jezik. Kalmički (ojradski, povolški ojratski) pripada zapadnoj skupini mongolskih jezika (pretpostavljene altajske jezične porodice) ili je, prema nekima, dijalekt ojratskoga (→ ojrati, jezik). Njime govori oko 80 000 ljudi u Kalmikiji u Rusiji te još 30-ak tisuća u različitim dijelovima Rusije, srednje Azije, u Bugarskoj i SAD-u. Od XVII. st. zapisuje se starim mongolskim pismom i iz njega izvedenim pismom zaja pandita. Od 1920. usporedno se upotrebljava i pismo na osnovi ruskog alfabeta, a od 1938. pretežno.
