struka(e):

Kanaan (hebr. Kena‘an), povijesni naziv za područje između rijeke Jordana i Sredozemnoga mora, poslije poznatije pod nazivom Palestina. Etimologija naziva nejasna je; nalazi se već u II. tisućljeću pr. Kr. na natpisima iz Ugarita i Amarne (u oblicima Kenana, Kinahi i sl.), a znači ili ravnica, ili zemlja zalazećega sunca, ili zemlja grimizne vune (akadski kinahu; sinonimno grč. φοῖνıξ, otuda Fenicija), ili zemlja trgovaca. Biblijsko rodoslovlje izvodi naziv od praoca-eponima Kanaana, sina Hamova, unuka Noina. Hama, Kanaana i njegove potomke Kanaance prokle Noa da služe Semu i njegovim potomcima. Za Hebreje Kanaan je »zemlja obećana, kojom teče med i mlijeko« i koju su oni, nakon iseljenja iz Egipta (od 1235. do 1215. pr. Kr.), zauzeli teškim borbama. Sveukupno staro neizraelsko stanovništvo Kanaana Biblija često naziva zajedničkim imenom Kanaanci (Kananiti, hebr. Kena‘anīm). Kanaanci u užem smislu, semitskoga podrijetla (doseljeni oko 3000. pr. Kr.) kao i druga predizraelska plemena Kanaana, poslije su se stopili djelomice s Izraelcima, a djelomice s Feničanima.

Citiranje:

Kanaan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kanaan>.