kancelarija (srednjovj. lat. cancellaria, od lat. cancellus: rešetka, ograda), ured, uredovnica, pisarnica. Isprva naziv za ograđeni prostor unutar kojega su se obavljali sudbeni poslovi, sačinjavali ugovori, izdavale javne isprave itd. Poslije: ime za javnu ili privatnu poslovnu prostoriju (pisarnicu); naziv za ured ili uredsko osoblje koje obavlja upravne, predstavničke, pravne i slične poslove neke ustanove (državna, vojna, trgovačka, sudska, crkvena, ministarska kancelarija). Dvorske, kurijalne i municipalne kancelarije srednjega vijeka znatno su utjecale na razvoj pisma (kancelarijsko pismo) i jezika (kancelarijski stil). – Austrijska Dvorska kancelarija, središnje tijelo vlasti za tzv. austrijske nasljedne zemlje (među kojima je bila i Hrvatska u sklopu Ugarske), bila je osnovana u XV. st. (za Fridrika III.); isprva je bila vezana uz carsku kancelariju, ali je od XVII. st. samostalno obavljala financijske, sudske i vanjskopolitičke poslove. Ukinuta 1749., bila je – sa smanjenim ovlastima – obnovljena kao Sjedinjena češko-austrijska dvorska kancelarija (ukinuta 1848). Ugarska dvorska kancelarija postojala je od polovice XVI. st. (od Ferdinanda I.); bila je posrednički organ između kralja i ugarskoga Namjesničkog vijeća i staleža; sjedište joj je bilo u Beču. Ilirska dvorska kancelarija bila je osnovana 1791. na zahtjev ugarskih Srba, ali je već iduće godine bila ukinuta. Kraljevska hrvatsko-slavonska dvorska kancelarija bila je osnovana 1862 (kao zamjena za Dvorski dikasterij, osnovan 1860), ali je bila ukinuta nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868.
