struka(e): povijest, opća

Kantakuzen (grč. Κανταϰουζηνός, Kantakouzēnós), bizantska obitelj grčkog podrijetla, već od XI. stoljeća jedna od najmoćnijih feudalnih obitelji Bizantskoga Carstva. Iz nje je potekao bizantski protucar Ivan VI., koji, međutim, nije osigurao prijestolje svojemu sinu Matiji. Njegov drugi sin Emanuel (u. 1380) održao se kao despot na Peloponezu. Za osmanske vladavine Kantakuzeni su se isticali među fanariotskim obiteljima u Carigradu; Mihael Kantakuzen (XVI. st.), zakupnik poreza za sultana Selima II., stekao je golemo bogatstvo. Jedna grana obitelji preselila se u XVII. stoljeću u današnju Rumunjsku. Osim kneza Vlaške Şerbana (→ cantacuzino) ističu se u toj rumunjskoj grani: povjesničar Konstantin (oko 1650–1716) i Ştefan, gospodar Vlaške (1714–16). Povjesničar Mihael Kantakuzen (1723–87) prešao je u Rusiju i osnovao rusku granu Kantakuzena; braća Aleksandr i Georgij Kantakuzen, kao članovi Društva prijatelja (Philikḗ Etaireía), sudjelovali su 1821. pod Aleksandrosom Іpsilantisom u grčkom ratu za oslobođenje od osmanske vlasti.

Citiranje:

Kantakuzen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kantakuzen>.