kantar (tur. < arap. qinṭār < kasnolat. centenarius, prema centum: sto).
1. Hrvatski naziv za rimsku vagu (opisao ju je Rimljanin Vitruvije u I. st. pr. Kr.). To je vaga s pomičnim utegom, nosivosti 10 ili 20 kg, koja se prilikom vaganja drži u ruci. Sastoji se od poluge nejednakih krakova, sa zdjelicom ili kukom za teret obješenom na jednoj strani i utegom koji se pomiče po urezanoj ljestvici na drugoj strani poluge. Isti je naziv u nekim krajevima označavao i ured za vaganje.
2. Stara mjerna jedinica mase, istočnjačkoga podrijetla, različitih vrijednosti: turski kantar od 44 (turske) oke, tj. oko 56,3 kg, mladi (tur. jeni) kantar od 100 kg, a uvođenjem Metarskoga sustava kantar se kadšto rabio kao naziv za 44 kg.
