Kapidžić-Osmanagić, Hanifa, bošnjačka književna povjesničarka, kritičarka i prevoditeljica (Sarajevo, 30. XI. 1935 – Sarajevo, 21. IX. 2019). Studij romanistike završila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1958., doktorirala u Dijonu 1963. tezom o srpskom nadrealizmu i njegovim odnosima s francuskim nadrealizmom (objavljena kao knjiga 1966). Na sarajevskom Filozofskom fakultetu radila je od 1958 (od 1975. kao redovita profesorica moderne francuske književnosti) do umirovljenja 2005. kada je izabrana u zvanje professor emeritus. Iste je godine postala redovita članica Akademije nauka i umjetnosti BiH. Predsjednica bosanskohercegovačkoga centra PEN-a 1997‒2001. i glavna urednica časopisa za književnu i umjetničku kritiku Novi izraz (1998‒2014). Eseje o francuskoj, srpskoj, hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj književnosti skupila je u više knjiga pod zajedničkim naslovom Suočenja (I–V, 1976–2003), objavila je i studiju o bosanskohercegovačkom pjesništvu druge polovice XX. st. Pjesnici lirske apstrakcije (1992) te Oglede o Hélène Cixous (2011). Priredila Hrestomatiju srpskog nadrealizma (I‒II, 1970), Knjigu poezije (1984) i Kritičke radove (1987) Marka Ristića, Djela Midhata Begića (1987., 6 svezaka) i Pjesme Vaska Pope (1990).
