antiinflacijska politika, skup mjera koje se poduzimaju u okviru opće ekonomske politike radi suzbijanja inflacije. Već prema uzroku/karakteru inflacije primjenjuju se različite kombinacije mjera i instrumenata ekonomske politike: monetarne, fiskalne, međunarodne ekonomske politike, politike dohodaka, koje su obično ortodoksna ili heterodoksna antiinflacijska politika programa. Za suzbijanje inflacije potražnje, nastale viškom agregatne potražnje nad agregatnom ponudom, primjenjuje se ortodoksni program, koji podrazumijeva vođenje restriktivne monetarne i fiskalne politike, a neizbježno vodi recesijskim posljedicama u određenom razdoblju. Za suzbijanje inflacije troškova i psihološke inflacije primjenjuje se heterodoksni program, koji podrazumijeva restriktivnu monetarnu i fiskalnu politiku uz koje se uvode sidra (zamrzavanje) nekih nominalnih veličina (plaće, devizni tečaj) ili se fiksiraju stope rasta određenih monetarnih agregata (primarni novac, novčana masa), proračunski rashodi i sl. Antiinflacijska politika je sastavni dio, a obično i sinonim, stabilizacijske politike, pri čemu je monetarna politika njezin neizostavni instrument.
