Kappov puč, državni udar protiv Weimarske Republike, izvršen 13. III. 1920. pod vodstvom generala Ericha von Lüttwitza i skupine desnih radikala oko Narodnog ujedinjenja (Nationale Vereinigung) s Wolfgangom Kappom (1858–1922) na čelu. Pučisti su predsjedniku republike F. Ebertu st. 12. III. 1920. postavili ultimativne zahtjeve (raspuštanje Reichstaga, novi izbori i dr.) te idućega dana zauzeli Berlin bez protivljenja vlade, koja je pobjegla iz grada. Kapp se proglasio kancelarom, osnovao novu vladu i pokušao uvesti vojnu diktaturu. Pučisti nisu dobili širu potporu, vlada je ostala odana Ebertu, sindikati su proglasili opći štrajk, a većina vojske odbila je sudjelovati u udaru. Kappova vlada pala je već 17. III. 1920., nakon kraćih oružanih borba.