struka(e):
ilustracija
KARAVANA

karavana (stariji tal. oblik caravana < perz. kārwān), skupina putnika, trgovaca, hodočasnika i sl. koji (radi uzajamne pomoći i veće sigurnosti) zajednički poduzimaju neko duže putovanje kroz puste i od napadača ugrožene krajeve. Svaka k. ima svojega vođu (karavan-baša ili reis-rais). Teret nose životinje najbolje prilagođene terenu kojim se prolazi. Karavane su od davnine uobičajene u Aziji i Africi, gdje su putnike ugrožavali drumski razbojnici (beduini, Kurdi, Tatari). Bilo je poznatih karavanskih putova s velikim prometom (Taškent–Kuldja–Peking; put iz Afganistana u Indiju). Na karavanskim su se putovima nalazila i svratišta za putnike, tzv. karavan-saraji. Na širem balkanskom prostoru te u hrvatskim zemljama u srednjem i ranome novom vijeku karavanska putovanja bila su poznata pod latinskim nazivom turma (konjanički odred; srednjovj. lat.: tjelesna straža), a od XIV. st. upotrebljavala se i riječ karavan (u lat. dokumentima caravanus). Roba se prenosila teretnim konjima. Pravila putovanja karavanom bila su uređena statutima (Kotorski i Dubrovački statut) već u XIII. st. Vođu karavane (capitaneus turmae) imenovalo je u Dubrovniku i Kotoru gradsko vijeće. U posljednjim stoljećima srednjeg vijeka osobito je bio razvijen karavanski promet između Dubrovnika i različitih mjesta Bosne i Srbije. Kada je 1592. počela raditi tzv. Splitska skela, koristio se karavanski put od Splita prema Bosni i Srbiji. Za kontinentalne blokade, tijekom napoleonskih ratova, karavane su prenosile robu, osobito pamuk iz Makedonije te iz turskih pokrajina preko Balkana u Francusku. Karavanski promet zadržao se u hrvatskim zemljama i na širem prostoru Balkana sve do druge pol. XIX. st., kada ga je zamijenio promet kolnim putovima i željeznicom.

Citiranje:

karavana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/karavana>.