STRUKE:

Karavelov, Ljuben

ilustracija
KARAVELOV, Ljuben

Karavelov [~ve'lof], Ljuben, bugarski književnik i ideolog (Koprivštica kraj Sofije, 1834Ruse, 21. I. 1879). Školovao se u Koprivštici, Plovdivu i Carigradu. Za studija na Filološkom fakultetu u Moskvi bio je pod utjecajem ruskih slavenofila i revolucionarnih demokrata A. J. Gercena, N. G. Černiševskoga i D. J. Pisareva. Upoznavši stvaralaštvo N. V. Gogolja i T. Ševčenka, 1868. objavio je na ruskom pripovijetke i novele o teškom položaju bugarskoga naroda pod Turcima. Kritika bugarskoga društva i konzervatizam moralnih vrijednosti teme su njegova najpopularnijega djela Bugari starijega kova (Bălgari ot staro vreme, 1867). Od 1867. bio je dopisnik ruskoga lista Golos u Beogradu, gdje je ušao u krugove bugarske revolucionarne emigracije i Ujedinjene omladine srpske. Osumnjičen za ubojstvo kneza Mihaila Obrenovića, bio je uhićen s V. Jovanovićem 1868. Sjećanja iz peštanskoga zatvora iznio je u knjizi na srpskom jeziku Zapisi iz mrtvog doma (1871). U Srbiji je objavio novele s tematikom iz suvremenoga života (Je li kriva sudbina, 1868; Soka, 1869; Gorka sudbina, 1869; Kaznio je Bog, 1870), prožete idejama o pravednom društvenom poretku. Svojim realizmom postao je preteča S. Markovića u srpskoj književnosti. Od 1869. boravio je u Bukureštu, gdje je s V. Levskim osnovao Bugarski revolucionarni centralni komitet. Smrt Levskoga i krah revolucionarne organizacije u Bugarskoj doživio je kao osobnu dramu. Povukao se iz političkoga života i počeo izdavati časopis Znanie (1875). U Bukureštu je objavio djela Hadži Ničo (1870), Hadži Dimitar Jasenov (1872), Mamino djetešce (Maminoto detence, 1874). Djelovao i kao enciklopedist, pjesnik, prevoditelj, skupljač narodnih umotvorina, bibliograf i numizmatičar. Prvo izdanje sabranih djela objavljeno mu je u osam knjiga (1886–88).

Citiranje:
Karavelov, Ljuben. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30435>.