Kaschnitz [ka'šnic], Marie Luise, njemačka pripovjedačica, liričarka i esejistica (Karlsruhe, 31. I. 1901 – Rim, 10. X. 1974). Podrijetlom iz elzaške plemićke obitelji; od 1924. do 1932. živjela je u Rimu, potom u Njemačkoj. Od 1960. docentica iz poetike u Frankfurtu na Majni. Sa suprugom arheologom Guidom Kaschnitz-Weinbergom putovala po Italiji, Grčkoj i Turskoj. Prve pripovijetke i romane objavila 1930-ih, a kao pjesnikinja popularnost je stekla nakon II. svjetskog rata. U poeziji snažnim jezikom i smislom za formu tematizira egzistencijalna iskustva smrti, osamljenosti i boli, uz refleksije o prirodi i umjetnosti: Pjesme (Gedichte, 1947), Mrtvački ples i pjesme o današnjici (Totentanz und Gedichte zur Zeit, 1947). U pripovijetkama se bavi problemima komunikacije pojedinca s okolinom: Duge sjene (Lange Schatten, 1960), Sjeverni medvjedi (Eisbären, 1972) i dr. Humanističku orijentaciju iskazala je autobiografskom prozom A kuda ću ja (Wohin denn ich, 1963), Opis jednoga sela (Beschreibung eines Dorfes, 1966), Dani, dani, godine (Tage, Tage, Jahre, 1968).