Kasiodor, Flavije Magno Aurelije (latinski Flavius Magnus Aurelius Cassiodorus [fla:'wi·us ma:'gnus aure:'li·us kas:iodo:'rus]), rimski političar, povjesničar i teolog (Skilacej, danas Squillace u Kalabriji, oko 490 – samostan Vivarij, pokraj Skilaceja, oko 583). Poznat i pod imenom Senator. Podrijetlom iz senatorske obitelji, posvetio se političkoj karijeri. Za ostrogotskih kraljeva Teodorika, Atalarika, Teodata i Vitigisa obnašao je najviše državne službe (kvestor, konzul, magister officiorum, praefectus praetorio) pa se zalagao za pomirenje i suživljavanje Rimljana i Gota. Iz toga razdoblja potječu njegovi povijesni i politički spisi: Različiti spisi (Variae), zbirka službenih pisama i isprava ostrogotskih kraljeva, Kronika (Chronica), nacrt svjetske povijesti od Adama do 519., i Povijest Gota (Historia Gothorum), sačuvana samo u izvadcima kod Jordanesa (Getica). Sa slabljenjem ostrogotske moći napustio je javni život i nakon boravka u Ravenni i Carigradu (oko 540–554) povukao se u samostan Vivarij (Vivarium), koji je sam osnovao. Ondje se bavio znanstvenim radom, skupljao je rukopise i upućivao redovnike na prepisivanje i prevođenje grčkih djela. U tom su razdoblju nastali njegovi teološko-filozofski spisi: O duši (De anima), Udžbenik božanskih i svjetovnih znanosti (Institutiones divinarum et saecularium litterarum), u kojem donosi uvod u znanost o Svetome pismu i izlaže sedam slobodnih umijeća, te gramatičko djelo O pravopisu (De orthographia), priručnik redovnicima za prepisivanje rukopisa. U spisu O umijeću i vrstama slobodnih vještina (De artibus ac disciplinis liberalium litterarum) donosi dio posvećen glazbi – Institutiones musicae, koji je jedan od najvrjednijih izvora ranosrednjovjekovne glazbene teorije.
