TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Kastilja

Kastilja (španjolski Castilla [kasti'ļa]), povijesna regija u Španjolskoj; obuhvaća unutrašnji dio (Meseta) Pirenejskoga poluotoka. Na tom su području danas tri autonomne zajednice: Castilla y León (Kastilja i León; 94 225 km², 2 465 901 st., 2015; glavni grad de facto Valladolid), s pokrajinama Ávila, Burgos, León, Palencia, Salamanca, Segovia, Soria, Valladolid i Zamora; Castilla-La Mancha (Kastilja-La Mancha; 79 462 km², 2 054 903 st.; glavni grad Toledo), s pokrajinama Albacete, Ciudad Real, Cuenca, Guadalajara i Toledo; Madrid (8028 km²; Comunidad de Madrid; 6 400 850 st.). Na sjeveru je omeđena Kantabrijskim gorjem, na istoku Betijskim Kordiljerima, a na jugu Sierra Morenom. Kastilja je visok ravnjak (650 do 800 m) s kontinentalnom klimom.

Središnji položaj Kastilje omogućio je već tijekom XI. st. njezinu ulogu ujediniteljice Španjolske rekonkistom protiv Arapa te aneksijom susjednih grofovija ratom i ženidbenim vezama. Nazvana je po mnogobrojnim kaštelima (lat. castella: utvrde), podignutima tijekom rekonkiste, Kastilja se oblikovala kao grofovija u okolici Burgosa kada su vladari Kraljevstva Asturije (Leona) osvojili dio arapskoga teritorija do rijeke Duero (prvi grof, Rodrigo, od 865., bio je vazal asturskoga kralja). Kastiljski su grofovi u X. st. stekli neovisnost i vlast nad grofovijama Vizcaya, Álava, Kantabrija i La Rioja. Godine 1029. Kastilja je potpala pod Kraljevstvo Navaru Sancha III., koji ju je dao svojemu sinu Ferdinandu I. kao Kraljevstvo Kastilju. Kastiljski kralj Ferdinand I. Veliki (1035–65) osvojio je Leon i dio Navare, a Alfons VI. Hrabri oduzeo je Arapima 1085. Toledo. Nakon dugotrajnih dinastičkih borba i zauzimanja značajnog dijela teritorija nakon arapskog poraza u bitci kod Las Navas de Tolose (1212) Ferdinand III. Sveti sjedinio je Kastilju i Leon (1230), a zatim osvojio od Arapa (Maura) Córdobu (1236), Murciju (1243), Lorcu i Mulu (1244) te Sevillu (1248). Time je Kastilja postala najjača država na Pirenejskom poluotoku i preuzela vodstvo u ponovnom osvajanju španjolskih zemalja. Alfons X. Mudri (1257. izabran i za njemačkoga cara) zauzeo je 1262. Cádiz, Henrik III. na početku XV. st. Kanarske otoke (kastiljska vlast potvrđena je Ugovorom iz Alcáçovasa 4. IX. 1479), a Henrik IV. 1462. Gibraltar. Stupanjem Ferdinanda II. Katoličkoga, oženjenoga kastiljskom kraljicom Izabelom I., na prijestolje Aragona (1479), stvoren je temelj za sjedinjenje obaju kraljevstava i stvaranje ujedinjene Španjolske. Godine 1492. osvojeno je posljednje arapsko uporište u Španjolskoj, Kraljevstvo Granada. Do konačnoga sjedinjenja Kastilje i Aragona došlo je tek nakon Ferdinandove smrti (1516) za kralja Karla I. (rimsko-njemačkoga cara Karla V. Habsburgovca). Kraljevi Španjolske se otad numeriraju kontinuirano po kastiljskom sustavu. Zbog središnjega geografskog položaja i integrativne povijesne uloge Kastilje, kastiljski je dijalekt (castellano) postao osnovom govornoga, službenog i pisanoga jezika Španjolskoga Kraljevstva koji je od XVI. st. počeo nazivati španjolskim. Nakon velike ustavne reforme 1978. na području Kastilje uspostavljene su tri autonomne zajednice s vlastitim skupštinama (parlamentima) i vladom: Castilla-La Mancha 1982., te Castilla y León i Madrid 1983.

Citiranje:
Kastilja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30752>.