Kažotić, Augustin, bl., zagrebački biskup i teolog (Trogir, oko 1260/65 – Lucera, Italija, 3. VIII. 1323). Dominikanac, studije završio na Pariškome sveučilištu 1286. Od 1291. predavao na dominikanskim učilištima u Francuskoj, Italiji i Hrvatskoj. God. 1303. imenovan zagrebačkim biskupom. Obnovitelj crkvenoga, društveno-gospodarskog i kulturno-prosvjetnoga života u biskupiji; reformirao katedralnu školu, uredio školski sustav i uzdržavanje učenika, čime je omogućio školovanje siromašnih đaka. Provodio reforme bogoslužja; u okvirima zagrebačkog obreda reorganizirao crkveno pjevanje; pripisuje mu se autorstvo nekih skladbi (dvoglasni Sanctus, Benedictus i Agnus Dei) objavljenih u zbirci Cithara octochorda (u 2. izd. 1723. i u 3. izd. 1757). Sazvao dijecezanske sinode (1307., 1314. i 1318). Posrednik i pomiritelj u plemićkim i redovničkim razmiricama. Zbog biskupskih posjeda došao u sukob s kraljem Karlom Robertom Anžuvincem, 1318. otišao u Avignon tražeći papinu zaštitu, zbog čega mu je kralj zabranio povratak u biskupiju. U Avignonu je bio papin savjetnik i napisao dvije teološke rasprave o tada aktualnim pitanjima: O pitanju krštavanja slika i drugim oblicima praznovjerja (Dicta super quaestionibus de baptizatione imaginum et aliarum superstitionum, 1320), O materijalnim dobrima Krista i njegovih učenika (De bonis et usu Christi et discipulorum seu apostolorum, 1321–22). Od 1322. biskup u Luceri. Ugledni suvremenici cijenili su ga zbog sveta života i učenosti. Proglašen blaženim 1702. Prvi je hrvatski blaženik.