struka(e):
Kemény, Zsigmond
madžarski književnik
Rođen(a): Vinţu de Jos, madžarski Alvinc, Rumunjska, 12. VI. 1814.
Umr(la)o: Cămăraşu, madžarski Pusztakamarás, Rumunjska, 22. XII. 1875.

Kemény [kε'me:ń], Zsigmond, madžarski književnik (Vinţu de Jos, madžarski Alvinc, Rumunjska, 12. VI. 1814Cămăraşu, madžarski Pusztakamarás, Rumunjska, 22. XII. 1875). Studirao pravo i medicinu, potom radio kao novinar liberalnih novina u Erdelju pa u Budimpešti. U književnosti se javio (1847) povijesnim romanom romantičarskoga duha Gyulai Pál, potom je u romanu Maglovite slike na horizontu ćudi (Ködképek a kedély láthatárán, 1853) propitivao stare vrijednosti i ironizirao motive sukobljenih strana. U romanima teška i potištena ozračja, prožetima slutnjom tragičnoga, kreće se od romantizma prema realizmu: Muž i žena (Férj és nő, 1852), Udovica i njezina kći (Özvegy és leánya, 1855–57), Zanesenjaci (A rajongók, 1858–59), Surovo doba (Zord idő, 1857–62) i dr. U madžarskoj se književnosti istaknuo sposobnošću dočaravanja konteksta povijesnih zbivanja i dojmljivom psihološkom motivacijom likova; smatra se začetnikom madžarskoga psihološkog romana.

Citiranje:

Kemény, Zsigmond. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kemeny-zsigmond>.