TRAŽI DALJE:
STRUKE:

antiteatar

antiteatar (anti- + teatar), smjer u drami XX. st. kojemu je vrhunac dostignut 1960-ih i 1970-ih u djelima Samuela Becketta, Eugènea Ionescoa, Arthura Adamova, Jeana Geneta i Harolda Pintera. Karakterizira ga nijekanje linearne dramaturgije (odnosno trodijelne klasične dramske strukture uvod – kulminacija – rasplet), koherentnoga dijaloga te same smislenosti verbalne komunikacije. Antiteatar parodira okoštale jezične konvencije te osnovne i statične situacije svakodnevlja; žanrovski transcendira i komediju i tragediju, prelazeći u apsurd i crni humor. Najutjecajniju studiju o antiteatru napisao je Martin Esslin: Teatar apsurda (The Theatre of the Absurd, 1962). U Hrvatskoj je antiteatar ostavio traga u djelu Radovana Ivšića.

Citiranje:
antiteatar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3122>.