Kersnik, Janko, slovenski književnik (Brdo kraj Lukovice, 4. IX. 1852 – Ljubljana, 28. VII. 1897). Studij prava s rigorozom završio u Grazu 1878. Radio kao bilježnik. Pisao je pjesme, feljtone (Nedjeljna pisma – Nedeljska pisma, 1873; Vieux Saxe, 1884. i dr.), kritičke prikaze, političke članke, uređivao Ljubljanski zvon, a najveći je domet dostigao romanima i novelama, koji su prva potpuno uspjela ostvarenja slovenskog realizma. Kao pisac bio je pristaša znanstvenog pozitivizma i evolucionizma; realističkomu pogledu na svijet pridružio je težnju za idealizacijom. Bio je majstor u prikazivanju ambijenta, u raščlanjivanju razorna djelovanja sredine na pojedinca. U seoskoj je tematici psihološku analizu isprepleo s prodornim zahvatima u socijalna pitanja. Djela je objavljivao uglavnom u Ljubljanskome zvonu: ciklus novela, poslije objavljen pod uredničkim naslovom Seoske slike (Kmetske slike, 1882–91), romani Ciklame (Ciklamen, 1883), Agitator (1885), Rošlin i Vrjanko (Rošlin in Vrjanko, 1889), Skorojevići (Jara gospoda, 1893) i dr.
