Keyserling [kại'zəɹliŋ], Eduard von, grof, njemački pripovjedač (dvorac Paddern, Letonija, 15. V. 1855 – München, 29. IX. 1918). Potječe iz svijeta baltičkoga plemstva, gdje je slobodno razvijao svoje umjetničke ambicije. Za studija u Beču upoznao je i P. Altenberga; oko 1900. bio je pripadnik münchenske boheme (s M. Halbeom i F. Wedekindom). Keyserling je bio kozmopolitski i skeptičan duh; u književnost je ušao ponajprije kao impresionistički pripovjedač pod utjecajem I. Turgenjeva, T. Fontanea i H. Banga. U pripovijetkama i romanima nostalgično i produhovljeno oslikava svijet aristokracije koja se ne snalazi u novoj zbilji, često opisujući intimni svijet erotskih i duševnih fenomena u stilu profinjenih lirskih romana razdoblja fin de siècle. Djela: Treće stube (Die dritte Stiege, 1892), Beate i Mareile (Beate und Mareile, 1903), Sparni dani (Schwüle Tage, 1906), Valovi (Wellen, 1911), Kuće uvečer (Abendliche Häuser, 1914), Kneginje (Fürstinnen, 1917), U tihom kutku (Im stillen Winkel, 1918) i dr.
