kila (hernija), prolaženje ili ispadanje tkiva ili dijela organa, s njegova normalnoga mjesta kroz fiziološke otvore ili stečene pukotine u susjedne strukture ili šupljine, gdje se normalno ne nalazi. Kila može biti vanjska, kada kilni sadržaj dođe pod kožu, ili unutarnja, kada ostaje u dubini tijela. Prirođene kile rjeđe su, a nastaju zbog defekta u razvoju (npr. trbušne stijenke). Češće su stečene kile, koje nastaju zbog oslabjele stijenke trbušne šupljine, ošita i dr., kada se poveća unutarnji tlak u dotičnom dijelu tijela, obično pri naprezanju. Najčešće su kile u trbušnoj šupljini, gdje se kroz prirodni ili stečeni otvor izboči dio probavnoga sustava: dijafragmalna ili hijatusna kila prolaženje je dijela želuca kroz ošit u prsnu šupljinu; preponska ili ingvinalna kila ispadanje je vijuge crijeva pod kožu u području prepone, ili čak u mošnju; kod umbilikalne ili pupčane kile izboči se dio crijeva ili trbušne maramice kroz preširoki pupčani prsten. Neke se kile daju vratiti u trbušnu šupljinu spontano ili pritiskom, os. kada su tek nedavno nastale (reponibilna kila). Pri duljem trajanju i ispadanju obilnijega kilnog sadržaja prijeti uklještenje, tj. nemogućnost vraćanja ispaloga sadržaja koji bude stisnut u kilnom otvoru; to je po život opasna komplikacija jer prekida opskrbu kilnoga sadržaja krvlju i izaziva njegovo odumiranje (gangrenu), pa zahtijeva kirurško liječenje. – Naziv kila upotrebljava se i za prodor drugih struktura. Česta je npr. kila međukralježnične pločice (→ hernija diska), koja također nerijetko traži operativno liječenje. – Vodena kila hidrokela.
