Kirac, Luka, hrvatski političar i povjesničar (Medulin, 27. IX. 1860 – Rakotule kraj Motovuna, 3. I. 1931). Gimnaziju polazio u Senju i Rijeci, bogosloviju u Gorici. Bio kapelan i župnik na Poreštini i Puljštini (Krnica, Rakalj, Barban, Ližnjan, Medulin). Rano je prihvatio pravaške ideje. God. 1908. izabran je za zastupnika u istarskome Pokrajinskom saboru, gdje se zauzimao za prava Hrvata. Na početku I. svjetskog rata dva su ga puta internirale austrijske vlasti, a pošto je bio oslobođen, priključio se Istranima koji su zbog ratne opasnosti bili iseljeni u sjeverne dijelove Austro-Ugarske Monarhije. Nakon rata uhitile su ga talijanske vlasti pa je 1919–21. bio u zatočeništvu na Liparima i Sardiniji. Potom je do kraja života bio interniran u Rakotulama. Proučavao je povijest Istre ističući povezanost istarskih Hrvata s narodnom maticom. Pisao je za tršćanske časopise Edinost (Glagoljska liturgija u Istri, 1926) i Luč (Jedan popis pučanstva iz godine 1645. u općinama Barbanu i Raklju u južnoj Istri, 1928). God. 1928. dovršio je Crtice iz istarske povijesti (1946), svoje glavno djelo o istarskome srednjovjekovlju.
