klaonica, objekt, prostorija, zgrada ili pogon za klanje domaćih životinja. S obzirom na građevinsku izvedbu, tehničku opremljenost, kapacitet i tehnologiju proizvodnje razvrstavaju se u sljedeće kategorije: industrijski objekti, obrtnički objekti i objekti u okviru kućanstva. Mogu biti namijenjeni za javnu potrošnju na domaćem tržištu ili za izvoz na inozemno tržište (izvozni objekti). Po vrsti djelatnosti razvrstavaju se u klaonice goveda, ovaca, koza, svinja i kopitara, s posebnim odjelima za klanje svinja i konja, te klaonice peradi i kunića. Uz proizvodno-prehrambeno značenje klaonice imaju javnozdravstveno i društveno-socijalno značenje jer je u svim civiliziranim zemljama posebnim propisima određeno da se životinje namijenjene klanju i proizvodnji mesa i mesnih proizvoda moraju klati u klaonicama uz osiguran stručni veterinarsko-sanitarni nadzor i higijenu prostorija i djelatnika. Javne klaonice postojale su već u starom Rimu, a mnogi europski gradovi imali su klaonice u srednjem vijeku. O održavanju higijenskih uvjeta može se govoriti od početka XIX. st. nakon gradnje klaonice u Beču, kada je Napoleon (1807–10) izdao stroge propise o podizanju klaonica i higijenskim uvjetima pod kojima se mogu klati životinje. U Parizu je 1818. bilo uređeno pet klaonica, a potom su podignute velike klaonice i u drugim gradovima Europe: u Rimu, 1825; Lyonu, 1830; Bruxellesu, 1940., itd. Zagrebačka klaonica izgrađena je 1931. i bila je tada jedna od najmodernijih u ovom dijelu Europe.
