TRAŽI DALJE:
STRUKE:

klijent

klijent (lat. cliens, genitiv clientis: podanik, štićenik).

1. U antičkom Rimu, stranac ili osoba plebejskoga staleža ograničene pravne sposobnosti u ovisnom odnosu prema patriciju – patronu. Kao društveni sloj klijenti su se nalazili između slobodnih građana i robova.

2. Osoba koja redovito i tijekom dužeg vremena kupuje robu ili usluge od nekog prodavača, ili se pak stalno koristi uslugama istih profesionalnih davatelja usluga (odvjetnika, liječnika, arhitekata, knjigovodstvenih stručnjaka, burzovnih mešetara i sl.). Skup svih klijenata jednog prodavača ili davatelja usluga naziva se klijentelom.

3. U informatici, program ili računalo koje preko računalne mreže pristupa poslužitelju. Isprva su se u velikim računalnim sustavima banaka, institucija, tvrtki i sl. klijentima nazivali terminali, računala koja nisu imala sve potrebne komponente za samostalan rad, već su se programi odvijali na poslužitelju s kojim su bili stalno mrežno povezani. Iako su se, pojavom osobnih računala, takvi sustavi prestali rabiti, model klijent-poslužitelj i dalje je prisutan. Dobar primjer za to danas su mrežni (internetski) servisi i usluge koji se odvijaju na mrežnim poslužiteljima, kojima pristupaju mrežni preglednici kako bi preuzeli podatke i prikazali ih na zaslonu korisnikova (klijentskoga) računala. (→ poslužitelj)

Citiranje:
klijent. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31880>.