struka(e):

antropološka ili antropologijska kritika, književnoteorijski smjer nadahnut antropološkim idejama. Utjecaj antropologije na proučavanje književnosti započinje na angloameričkom području Frazerovom Zlatnom granom (od 1890. nadalje), nastavlja se kembričkom antropološkom školom (od 1912), radovima B. Malinowskoga (1922) i arhetipskih kritičara (od 1934), a doživljuje vrhunac u opusima C. Geertza i V. Turnera (od 1973). Na francuskom se području u istome sklopu ističu É. Durkheim (1912), M. Mauss (od 1925), C. Lévi-Strauss (1949) i R. Girard (od 1972). Naglasak je antropološke kritike od polovice 1970-ih na tretiranju kulturalnih fenomena kao sustava znakova ili tekstova koji zahtijevaju književno-analitičke »zgusnute opise«. Već obilježena složenim »posudbama« iz postkolonijalne kritike, kulturalnih studija, marksističke i etničke kritike, novoga historizma, povijesti mentaliteta – interpretativna antropološka kritika 1980-ih (J. Clifford, G. Marcus, M. Fischer) dobiva 1990-ih važne feminističke korekcije i poticaje (T. Minh-ha, M. di Leonardo).

Citiranje:

antropološka kritika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/antropoloska-kritika>.