ključ.
1. Alat kojim se nešto zavrće, odvrće, navija, odvija, otvara i sl.; najčešće je to poluga zakretanjem koje se obavlja željena radnja. Izrađuje se za različite namjene, npr. za zatezanje i otpuštanje matica i vijaka (viličasti, nasadni, cjevasti, francuski, momentni ključ, imbus-ključ), navijanje opruge, natezanje žice na glazbalima, otvaranje limenki. U užem smislu, ključ je jedinstveno oblikovana metalna pločica, valjak, poluga ili sl., koja okretanjem u pripadnoj bravi pokreće njezin zasun i time je otvara ili zatvara.
2. Ključ za dekriptiranje (dešifriranje, odgonetanje) → kriptografija
