Kohout [ko'~], Pavel, češki književnik (Prag, 20. VII. 1928). U 1950-ima pripadao eliti komunističkoga establišmenta, u tijeku Praškoga proljeća priklonio se krugu kritičara režima. Izbačen iz komunističke partije, postao je jedan od čelnih disidenata. Koautor Povelje 77, od 1979. u emigraciji. Djeluje u Beču i Pragu. Pišući i na njemačkom jeziku, Kohout je 1980-ih postao piscem svjetskoga značaja. Jedan je od najplodnijih čeških autora druge polovice XX. stoljeća. Drame stvara u tradiciji kazališta apsurda, a romani nose značajke postmoderne, napose bizarni roman strave Krvnica (Katyně, 1978), kojemu je mjesto radnje škola za ubojice. Ostala djela: Iz dnevnika kontrarevolucionara (Z deníku kontrarevolucionáře, 1969); romani Namisli sv. Klare (Nápady svaté Kláry, 1982), Ondje gdje je pokopan pas (Kde je zakopán pes, 1987), Sat plesa i smrti (Hodina tance a lásky, 1989), Sniježim (Sněžím, 1992); drame Dvanaestero (Dvanáct, 1963), Rat na trećem katu (Krieg im dritten Stock, 1970), Atest (1979), Marija se bori s anđelima (Marie kämpft mit den Engeln, 1981).
