Kolanović, Josip

Kolanović, Josip, hrvatski povjesničar i arhivist (Zadar, 6. III. 1938Zadar, 7. V. 2020). Na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1964. je diplomirao i stekao licencijat teologije, a na zadarskom Filozofskome fakultetu 1981. diplomirao povijest i filozofiju, te 1990. doktorirao. Od 1964. do 1970. bio je nastavnik na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru, a od 1972. radio u Arhivu Hrvatske u Zagrebu (danas Hrvatski državni arhiv), gdje je od 1991–2003. bio ravnatelj. Od 1989. predavao je arhivistiku na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Bio je član Upravnoga vijeća Organizacije arhiva za Europu (EURBICA). Utemeljitelj i glavni urednik časopisa Fontes: izvori za hrvatsku povijest. Pokretač je i voditelj znanstvenoga projekta Žrtve Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata: baza podataka (2002). Bavio se srednjovjekovnom poviješću Dalmacije te životom i djelom Maksimilijana Vrhovca. Autor je više radova iz područja arhivistike te suradnik u izdavanju arhivske građe (Zaključci Hrvatskog sabora, X–XII, 1974–80; Seljačke bune u Hrvatskoj u XVII stoljeću, 1985; Hrvatske kraljevinske konferencije, I–V, 1985–93; Spisi kancelarije šibenskog kneza Fantina de cha de Pesaro: 1441–1443., 1989; Korespondencija Josip Juraj Strossmayer – Serafin Vannutelli, 1881–1887., 1999; Andrija pok. Petrov iz Cantua: bilježnički zapisi, I–II, 2001–03; Hrvatski državni sabor 1848., I–IV, 2001–08).

Citiranje:
Kolanović, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32343>.