komentar (lat. commentarius: zapis, bilješke, nacrt; dnevnik), tumačenje ili objašnjenje nekog teksta, knjige ili događaja; napomene, bilješke ili primjedbe kojima se nešto tumači ili objašnjava; razgovor, ocjena, mišljenje, osvrt. – Komentar je u starogrčko doba bio vrsta privatnoga podsjetnika u pisanu obliku (ὑπόμνημα), a u Rimljana poslovna, dnevnička ili memoarska bilješka, priprava za cjelovitu povijest (Comentarii pontificum, Ciceronovi, Cezarovi komentari). Aleksandrijska ga je filologija rabila u obliku glosa ili sholija kao rubno objašnjenje teških mjesta tekstova, srednjovjekovna je filologija osamostalila zbirke komentara u školske svrhe, a moderna se filologija njime koristi u kritičkim izdanjima radi objašnjenja različitih inačica, pojedinih riječi, sadržaja, izvora ili recepcije djela. Može biti mjestimičan, kontinuiran i sintetički, ali obično ne zadire u interpretaciju. Ne zanima ga smisao, nego konačno značenje, koje uvijek izmiče, pa se komentar ne da završiti. Još se M. de Montaigne u XVI. st. žalio na »neprestano glosiranje glosiranja«, a M. Foucault mu je zato u najnovije doba suprotstavio interes za vanjske pretpostavke značenja.
Novinarski komentar pisani je ili govorni oblik novinarskog izražavanja stajališta, mišljenja i ocjene o nekom događaju, pojavi ili osobi; vezan je za razdoblja slobode tiska od kraja XVIII. st.
