komparativna prednost

komparativna prednost, sposobnost zemlje ili pojedinca da proizvede neko dobro relativno efikasnije nego druga zemlja ili pojedinac. Relativna se efikasnost mjeri odnosom oportunitetnog troška proizvodnje jednoga proizvoda prema drugim proizvodima. Ideja komparativne prednosti (ili troška) nezamjenljiva je u pokazivanju korisnosti od slobodne trgovine između nacionalnih gospodarstava te u objašnjavanju obrasca (robne i regionalne strukture) međunar. trgovine. Koristi od trgovine temelje se na tome da se specijalizacijom povećava produktivnost, a veća produktivnost omogućuje rast životnoga standarda. Sve se zemlje specijaliziraju u onim proizvodnim aktivnostima u kojima imaju komparativnu prednost; razmjenjujući dobra koja svaka od njih proizvodi efikasnije, na kraju imaju drugačiju kombinaciju dobara za potrošnju i veće blagostanje. Stoga se svakim ograničavanjem trgovine umanjuju i koristi od specijalizacije. Ideju komparativne prednosti objasnio je D. Ricardo u knjizi Načela političke ekonomije i oporezivanja (On the Principles of Political Economy, and Taxation, 1817). Nova teorija trgovine (P. Krugman i Elhanan Helpman) pokazuje da komparativna prednost nije nužna za postojanje probitačne trgovine između zemalja kada se one specijaliziraju u proizvodnji koja je povezana s nekonstantnim prinosima ili za trgovinu diferenciranim proizvodima.