kompjutorski film, film snimljen s pomoću računala; uporaba računalne tehnike u filmskoj produkciji. John Whitney snimao je 1956. uz pomoć računala eksperimentalne, apstraktne filmove. Bilo je to razdoblje računalne grafike i matematičkih modela, a »pravi« kompjutorski film nastao je onda kada je računalo postalo izvor filmske slike: novi digitalni svjetovi oblikuju se s pomoću računalnih programa, tako da u računalo dolazi slika zbilje snimljena s pomoću analognih medija, ili se u računalu stvara nova stvarnost. Slikom se može manipulirati do potpunoga gubitka svih sveza s realnošću i stvaranja posebne, virtualne zbilje, a stereoskopska vizualizacija stvara osjećaj uključivanja i kretanja virtualnim, kibernetičkim prostorom (cyberspace). Od 1980-ih računalo se rabi u stvaranju animiranih filmova i računalnih igara, čime se postižu efektni vizualni učinci te bogata i dorađena animacijska tehnika, koja u mnogome nalikuje igranomu filmu, no posebice se rabi za stvaranje specijalnih efekata. Značajnu ulogu u svezi s primjenom računalne tehnologije na filmu ima laboratorij Industrial Light and Magic, što ga je 1975. osnovao G. Lucas i gdje su realizirani specijalni efekti za niz filmova (Bliski susreti treće vrste – Close Encounters of the Third Kind, 1977., S. Spielberga; Zvjezdani ratovi – Star Wars, 1977., G. Lucasa; Tron, 1982., S. Lisbergera – prvi pretežito kompjutorski igrani film). S. Spielberg, Jeffrey Katzenberg i David Geffen osnovali su 1994. DreamWorks SKG, studio koji je u suradnji sa Silicon Graphics i IBM-om razvio sustav računalne animacije Digital Animation Dreammachine. Animirani film Priča o igračkama (Toy Story, 1995) J. Lassetera prvi je film u potpunosti nastao kao proizvod računalne animacije. Budući da promjene u računalnom stvaranju filmova nisu samo tehničke, to izaziva i bojazan da će računalo i njegove mogućnosti, posebice glede stvaranja umjetnih bića, pa i računalnih filmskih zvijezda, ugroziti film.
