struka(e):

apelativnost, dimenzija kojom iskaz (izričaj) ili tekst usmjerava svoj prijam postavljajući mu naputke ili signale; intencijski horizont odn. »nagovor« jezičnog očitovanja koji naručuje odgovarajuće osjetilno ispunjenje, odn. primjeren odgovor. Pojam je uveo njemački psiholog K. Bühler (1934) u svojem trijadnome modelu funkcijâ jezičnoga znaka gdje se apelativna funkcija pridružuje prikazivačkoj (usmjerenoj na predmet) i izražajnoj funkciji (usmjerenoj na govornika). No Bühler još drži da naputke sugovorniku postavlja sâm govornik, dok je teorija govornoga čina pokazala da su oni već ugrađeni u složeni žanrovski obrazac iskaza (izričaja). Zato njihova rekonstrukcija presudno ovisi o predznanju onoga tko ju poduzima.

Citiranje:

apelativnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/apelativnost>.