kontrapozicija

kontrapozicija (srednjovjekovni latinski contrapositio, od latinski contraponere: staviti nasuprot), u logici, oblik izvođenja kod kojega se novi (izvedeni) sud dobiva tako da subjekt i predikat zamijene svoja mjesta, sud promijeni kvalitetu, a subjekt postane kontradiktorna suprotnost bivšega predikata. Npr.: Svi metali dobri su vodiči elektriciteta. – Nijedan loš vodič elektriciteta nije metal. U suvremenoj logici kontrapozicija se najčešće rabi kao pravilo zaključivanja u logici iskaza.