konvertibilnost (prema franc. convertible < kasnolat. convertibilis: promjenljiv; usp. franc. convertibilité, njem. Konvertibilität), slobodna zamjenljivost jedne valute za zlato ili za druge valute. Nekada se pod pojmom konvertibilnost podrazumijevala mogućnost zamjene papirnatoga novca za plemenite kovine (zlato, srebro), odn. za novac od plemenitih kovina. S vremenom je taj pojam proširen na međusobnu zamjenu valute jedne zemlje za valutu druge zemlje. Konvertibilnost može biti potpuna i ograničena, te unutrašnja i vanjska. Konvertibilnost je potpuna kada se jedna valuta može zamijeniti za drugu bez ikakvih ograničenja, dok je ograničena konvertibilnost zamjenljivost jedne valute za drugu uz određena ograničenja (npr. konverzija nac. valute za obavljanje inozemnih plaćanja do određenog iznosa). Ograničenu konvertibilnost zemlje uvode ugl. onda kada imaju teškoća s održavanjem ravnoteže u bilanci plaćanja, pa su suočene sa špekulativnim napadima na nac. valutu i bijegom kratkoročnoga kapitala iz zemlje. Vanjska (eksterna) konvertibilnost naziva se i konvertibilnost nerezidenata jer ona nerezidentima daje mogućnost slobodne zamjene valute jedne zemlje za drugu valutu po službenom tečaju. Unutrašnja (interna) konvertibilnost daje pravo rezidentima određene zemlje na slobodnu zamjenu nac. valute za valute drugih zemalja kako bi obavili tekuća plaćanja. Gotovo potpuna konvertibilnost, kada su sve svj. valute bile više ili manje konvertibilne, postojala je sve do razdoblja između dvaju svj. ratova. Nakon I. svj. rata većina zemalja uvela je ograničenu konvertibilnost. Nakon II. svj. rata konvertibilne su bile samo valute SAD-a, Kanade i Švicarske. Valute zapadnoeur. zemalja, današnjih članica EU, postale su konvertibilne 1959. Danas su konvertibilne valute većine zemalja.
