konzola (francuski console: potporanj, nosač; greda).
1. U arhitekturi i građevinarstvu, konstrukcijski element kojemu je jedan kraj ukliješten u zid ili u koji drugi dio konstrukcije, a drugi mu je kraj slobodan. Najčešće je u obliku armiranobetonske, čelične, drvene ili kamene grede ili ploče, a služi kao oslonac istaknutim dijelovima građevine (vijenci, balkoni i dr. istake na zgradama), nosač raznovrsne opreme u industr. postrojenjima (npr. cjevovodi) i sl. U nekim je povijesnim razdobljima niz ukrašenih konzola često imao samo dekorativnu ulogu.
2. Mali stolić pravokutna oblika učvršćen ili prislonjen na zid. Poznat od XV. st. Čest u baroku i rokokou, kada je osim praktične imao i ukrasnu funkciju, uz zrcalo i dekorativne predmete.