Kopilović, Jakov

Kopilović, Jakov, hrvatski pjesnik (Subotica, 9. VII. 1918Subotica, 18. XI. 1996). God. 1941–45. živio u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu studirao pedagogiju i filozofiju (diplomirao 1954) te radio kao službenik. Nakon rata vratio se u Suboticu, gdje je radio kao nastavnik i ravnatelj Gradske biblioteke do umirovljenja 1971. Pjesme sjetna ugođaja, nadahnute zavičajnim, bačkim krajolikom, objavio u zbirkama Daleko od zavičaja (1944), Tisuću i jedna noć (1946), Soneti (1953), U dolu jablan (1964), Medaljoni (1967), Žedan đeram (1968), Njiva patnje (1968), Plava vaza dana (1969), Grlica na grani (1970), Cesta pod suncem (1983), Moja dužijanca (1994) i dr.

Citiranje:
Kopilović, Jakov. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 5. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33066>.