Körbler [kœ'r~], Đuro, hrvatski klasični filolog (Vrhovac kraj Ozlja, 16. VIII. 1873 – Zagreb, 4. XI. 1927). Studij klasične filologije završio 1895. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1897. i doktorirao; od 1900. bio je privatni docent, od 1907. do smrti redoviti profesor klasične filologije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1915. bio je redoviti član JAZU. Bavio se podjednako grecističkim i latinističkim temama (Euripid, Sofoklo, Heziod, Kornelije Gal, Vergilije). Objavio je mnogobrojne opsežne rasprave o hrvatskim latinistima, pogotovu dubrovačkima (R. Kunić, B. Zamanja, Jakov Bunić, Vice Petrović, N. Brautić, M. F. Galjuf, K. Pucić, I. Crijević, D. Beneša, Didak Pir). Priredio je izdanja latinskih, hrvatskih i talijanskih tekstova iz starije književnosti (I. Đurđević, K. Pucić, J. Palmotić, L. Bunić, I. Gundulić, S. Gradić). U proučavanju nacionalne književne baštine slijedio je metodičke postulate svoje matične struke; jedan je od utemeljitelja moderne hrvatske neolatinistike.
