struka(e):

Korjenić-Neorić, grbovnik, naziv za grbovnik iz 1595. koji je najraniji sačuvani prijepis (od ukupno njih 16) izgubljenoga predloška grbovnika Petra Ohmučevića, zapovjednika u španjolskoj vojnoj službi u drugoj polovici XVI. st. Nastao za potrebe obitelji Korjenić-Neorić koja se u srednjem vijeku spominjala u Humu, a nakon osmanskog zauzimanja tih područja potkraj XV. st. pojedini ogranci (pod odvojenim prezimenima Korjenić i Neorić) bilježili su se na području Dalmatinske zagore (Muć) i u dalmatinskim gradovima (Trogir). Grbovnik Korjenić-Neorić pisan je dvojezično (latinski i hrvatski; potonji je pisan bosančicom). Prema njegovu uvodu, to je prijepis knjige iz 1340., koju je sastavio Stanislav Rubčić, grbovničar srpskog vladara Stefana Dušana. Prema mišljenju proučavatelja grbovnika, prva verzija grbovnika, nastala radi potkrjepe Ohmučevićeva drevnoga plemićkoga podrijetla, kao i prijepis nazvan po obitelji Korjenić-Neorić, djela su krivotvoritelja iz Ohmučevićeva kruga. Grbovnik je važan izvor za proučavanje heraldike južnoslavenskih zemalja jer, među ostalim, sadrži i povijesne grbove Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Dubrovnika, Ilirika, Bosne, Primorja, Makedonije, Bugarske, Raške i Srbije, te pojedinih srednjovjekovnih vladarskih obitelji (Kotromanići, Nemanjići). Danas se, kao dio ostavštine Lj. Gaja, čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Prema grbovniku Korjenić-Neorić rađeni su kasniji poznati prijepisi, onaj u posjedu franjevačkoga samostana u Fojnici te tzv. Sarakin grbovnik iz 1746., danas u Državnom arhivu u Dubrovniku.

Citiranje:

Korjenić-Neorić, grbovnik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/korjenic-neoric-grbovnik>.