Kostel, srednjovjekovni grad nedaleko od Pregrade. Prvi se put spominje u popisu župa Zagrebačke biskupije Ivana Arhiđakona Goričkoga (1334). Utvrđeni grad (castrum) u početku se nalazio u posjedu Gisingovaca. God. 1339., nakon pobune protiv kralja Karla I. Roberta te pomirbe s njime, a u zamjenu za gradove Szekcső i Kőszeg u Baranji, Petar Gisingovac (zvan Herceg) predao ga je kralju zajedno s Krapinom i Oštrcem. God. 1399. kralj Sigismund Luksemburgovac darovao ga je knezovima Celjskim. Pošto su Celjski izumrli (1456), Matija Korvin dao ga je u zalog Andriji Kreigu, službeniku Celjskih te vjerojatno kapetanu toga grada u njihovo doba. Potom je bio u rukama Jana Vitovca i njegovih sinova. Pošto ga je zbog pobune oduzeo Vitovčevim sinovima, kralj Matija Korvin predao ga je svojemu sinu Ivanišu. Poslije je bio u vlasništvu Jurja Brandeburškoga, drugoga muža Ivaniševe udovice Beatrice Frankapan, koji ga je 1523. prodao Keglevićima. U njihovim je rukama ostao do propadanja i napuštanja potkraj XVI. stoljeća.
