struka(e): | |
ilustracija
KOŠLJUN

Košljun, otočić u Puntarskoj dragi, pred Punatom (otok Krk); zaprema 0,06 km². Nerazveden (duljina obale 1,1 km; koeficijent razvedenosti 1,1) i nizak (9 m). Pošumljen je nasadima bora 1887 (zaštićen kao park-šuma). Ostatci benediktinske opatije iz XII. st. (kapela sv. Bernardina); franjevački samostan iz XVI. st. s crkvom Navještenja Marijina iz 1523 (u maloj kapeli usred parka čuvaju se fragmenti jaslica iz XVI. st.). U samostanu je arhiv, bogata knjižnica (glagoljski rukopisi, koralne knjige), etnografska (narodne nošnje s otoka Krka i kvarnerskoga područja) i prirodoslovna zbirka, lapidarij, umjetničke slike (XVI–XVIII. st.); od samostanskih vrjednota ističe se i vrlo rijedak primjerak atlasa (tzv. Ptolemejev atlas), tiskanog u Veneciji između 1565. i 1570. – Na otočiću se nalaze ostatci predmeta iz rimskoga doba, a u kasnoj antici bila je sagrađena utvrda. Ime je dobio od latinski castellum, odn. umanjenice castellio, genitiv castellionis (mala utvrda, tj. kastelčić). U idućim stoljećima sve do danas Košljun je pratio sudbinu otoka Krka. Od redovničkih zajednica prvi su na Košljun stigli bazilijanci, a nakon njih ondje su najvjerojatnije bili i eremiti. Benediktinci se prvi put spominju 1186., iako se pretpostavlja da su na Košljun stigli mnogo ranije. Od 1447., na osnovi frankapanske darovnice, samostanom i otočićem upravljali su franjevci. God. 1537. franjevci iz dobara Bratovštine Bezgrješnoga Začeća osnovali su banku, a ukinuli su je Francuzi 1809. God. 1894. na Košljunu je otvorena gimnazija Bonaventurianum, prva gimnazija na području Istre i Kvarnerskih otoka u kojoj je nastavni jezik bio hrvatski.

Citiranje:

Košljun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kosljun>.