kovčeg (također škrinja ili sanduk). 1. Predmet pokućstva koji se upotrebljava za pohranjivanje odjeće, rublja i dragocjenosti. Umjetnički izrađeni kovčezi nađeni su u grobovima faraona, spominje ih i Homer, a upotrebljavali su ih već u starom vijeku i nomadski narodi. Kovčeg je obično izrađen od drva, često okovan željezom ili kojom drugom kovinom. Srednjovjekovni su kovčezi bili masivni, služili su ujedno kao klupa i ležaj; poklopac se zatvara s pomoću brave; ukrašeni su slikarijama, rezbarijama i intarzijama; raskošni kovčezi pojavili su se u doba renesanse. U novovjekovnome gradskom namještaju potiskuju ih različite vrste ormara.
2. Putni kovčezi izrađivali su se u srednjem i početkom novoga vijeka od drva, iznutra podstavljeni tkaninom, izvana presvučeni kožom, okovani na rubovima. U XIX. st. izrađivali su se kožni i pleteni kovčezi (putne košare); u suvremeno se doba osim prave kože upotrebljavaju različite imitacije, impregniran ili platnom prevučen karton, plastika i dr. Izrađuju se i posebni kovčežići s toaletnim priborom i priborom za jelo (neseser, francuski nécessaire).
3. Mrtvački kovčeg (lijes) od drva ili metala, u kojem se pokapa tijelo mrtvaca, u uporabi je već u starom vijeku u mnogih naroda.