STRUKE:

appeasement

appeasement [əpi:'zmənt] (engl.), smirivanje, umirivanje, primirivanje. Naziv se u engleskoj diplomaciji počeo upotrebljavati nakon I. svjetskog rata, u doba pripremanja Locarnskih sporazuma (1925), kada je Velika Britanija nastojala određenim ublažavanjem odredaba Mirovnog ugovora iz 1919. postići zbliženje pobijeđene Njemačke sa zapadnim silama, kako bi se pridonijelo stabilnosti političkoga poretka u Europi i spriječilo širenje komunizma. Svoj pravi smisao appeasement doseže tek nakon dolaska Hitlera na vlast 1933. Gledajući u nacističkome Trećem Reichu glavnoga zaštitnika od komunističke opasnosti britanski vladajući krugovi, uza sve veću potporu odgovarajućih francuskih krugova, provode politiku »umirivanja« fašističkih sila u Europi sustavno i dosljedno. Protagonisti appeasementa, britanski premijeri Ramsay Macdonald (1931–35), Stanley Baldwin (1935–37) i, nadasve, Neville Chamberlain (1937–40), omogućili su Hitleru da nesmetano prekrši odredbe Versailleskoga mirovnog ugovora i sporazumâ u Locarnu, otvarajući mu time mogućnost za agresiju prema Istoku i SSSR-u. Smatrajući i Mussolinija stupom kapitalističkoga poretka u Europi, oni su također blokirali svaki djelotvorni otpor agresivnim akcijama fašističke Italije. Zagovaratelji politike »smirivanja« fašističkih sila tvrdili su pred svjetskom javnošću da je provode radi »očuvanja mira«. U to ime omogućili su Hitleru ponovnu militarizaciju i naoružavanje Njemačke (ožujak 1935). Britanska vlada formalno je prosvjedovala protiv jednostranoga kršenja klauzula Mirovnog ugovora, a ubrzo zatim (u lipnju 1935) s nacističkom je Njemačkom sklopila Pomorski sporazum kojim joj odobrava ponovno naoružavanje na moru. Te godine britanski i francuski ministri vanjskih poslova Samuel Hoare i Pierre Laval sporazumjeli su se (Plan Hoare–Laval) o rješenju tzv. etiopskog pitanja, jer je tada na etiopski teritorij pretendirao i Mussolini. Kada je fašistička Italija napala Etiopiju, britanska i francuska vlada onemogućile su sankcije Lige naroda protiv agresora. U ožujku 1936. njemačka vojska zaposjela je (dotad demilitariziranu) Rajnsku oblast. Vlada N. Chamberlaina savjetovala je Francuskoj da ne poduzima ništa, iako su francuske oružane snage tada još bile znatno nadmoćnije. Kada su nacistička Njemačka i fašistička Italija započele oružanu intervenciju protiv legalno izabrane španjolske republikanske vlade u građanskom ratu (1936–39), britanska vlada nastojala je prisiliti Francusku da prihvati politiku nemiješanja. Time je Španjolska Republika bila izložena neometanoj agresiji fašističkih sila. Shvativši jasno smisao appeasementa, Hitler je u ožujku 1938. oružanom silom pripojio Austriju (→ anschluss). Iste godine politika smirivanja fašističkih sila doseže vrhunac u Münchenskome sporazumu 1938., kojim su britanska i francuska vlada Čehoslovačku Republiku izručile Hitleru. Tu su politiku također prihvatile i tadašnje vlade Jugoslavije i Rumunjske, koje su bile povezane s Čehoslovačkom u Maloj Antanti.

Citiranje:
appeasement. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3381>.