Appendini [ap:endi:'ni], Urban, pedagog i latinski pjesnik (Poirino, Italija, 18. III. 1777 – Zadar, 7. XII. 1834). Mlad ušao u red pijarista, studirao matematiku i filozofiju na rimskome Collegium Nazarenum, a astronomiju u Firenci. U Dubrovnik došao 1795., godinama poučavao filozofiju i matematiku u tamošnjoj gimnaziji. Pisao na latinskome i talijanskome, uglavnom prigodnice posvećene prijateljima i znancima. U zbirci Pjesme (Carmina, 1811) objavio svoje elegije, epigrame, fabule i hendekasilabe, a u dodatku izbor iz latinskog stvaralaštva dvanaest dubrovačkih pjesnika Izabrane pjesme slavnih Dubrovčana (Selecta illustrium Ragusinorum poemata). Iako prostorno ograničena i koncepcijski neujednačena, to je prva antologija hrvatskoga latinizma.