Krešimir III., hrvatski kralj približno od 1000. do približno 1030. Sin Stjepana Držislava. O razdoblju njegove vladavine sačuvano je vrlo malo podataka. Nezadovoljan time što je Držislava (oko 997) naslijedio samo najstariji sin Svetoslav Suronja, Krešimir je zajedno s trećim bratom Gojslavom (umro oko 1020) podigao bunu i zbacio Svetoslava s prijestolja. Sukobe u Hrvatskoj iskoristio je mletački dužd Petar II. Orseolo, koji je uz pomoć svoje mornarice prisilio sve dalmatinske gradove od Osora do Dubrovnika da priznaju njegovu vlast. Mlečanima se priklonio i Biograd, u kojem je bila kraljevska posada. Krešimir III. i Gojslav započeli su s napadima na gradove kako bi ih vratili pod svoju vlast. U Hrvatsku je do Zadra prodrla i vojska pod vodstvom bugarskoga cara Samuila. Nakon pobjede nad Samuilom, car Bazilije II. obnovio je 1018. vrhovništvo Bizanta nad dalmatinskim gradovima. Izgleda da se Krešimir pokušao ponovno potpuno osamostaliti, jer je 1024. u Hrvatsku došao južnotalijanski katepan Bojoan, zarobio Krešimirovu ženu i odveo ju u Carigrad. Čini se da je pri kraju svoje vladavine Krešimir pomagao ugarskom kralju Stjepanu I. Arpadoviću u ratu protiv Konrada II. Salijca. U doba Krešimirove vladavine i ratova između Samuila i Bizanta bila je stvorena tema Gornja Dalmacija sa središtem u Dubrovniku, koji se oslobodio crkvene jurisdikcije Splita i postao nadbiskupija.
