Krofta [kro'~], Kamil, češki diplomat i povjesničar (Plzeň, 17. VII. 1876 – Prag, 16. VIII. 1945). Studirao povijest na praškom sveučilištu, gdje je doktorirao 1898. Povijesne znanosti specijalizirao je u Beču (1899) i Rimu (1899–1901), potom radio u državnom arhivu u Pragu (1901–05), te na Sveučilištu u Pragu kao privatni docent, izvanredni i redoviti profesor (1905–19). Bio je čehoslovački veleposlanik u Vatikanu (1919–21), Beču (1921–25) i Berlinu (1925–27) te zamjenik ministra vanjskih poslova (1927–36) i ministar vanjskih poslova (1936–38). Tijekom II. svjetskog rata zatvoren u koncentracijskome logoru Terezin. Bavio se češkom srednjovjekovnom poviješću te nacionalnim pitanjem Srednje Europe. Djela: Kurija i crkvena uprava u češkim zemljama u prethusitsko doba (Kurie a církevní správa zemí českych v době předhusitskě, 1906), Bílá hora (1914), Stara i nova Srednja Europa (Stará a nová střední Evropa, 1929), Mala čehoslovačka povijest (Malé dějin Československa, 1946).
