struka(e):
ilustracija
KROV, 1. jednostrešan, 2. dvostrešan, 3. skošen, 4. poluskošen, 5. složen, 6. šatorast, 7. stožast, 8. toranjski, 9. kupolast, 10. mansardni, 11. zupčast, 12. ljuskast, 13. ovješen
ilustracija
KROV, podroženički krov na jednostrukoj visulji – 1. greben, 2. mijena, 3. podrožnica, 4. roženica, 5. ruka, 6. stup, 7. kosnik, 8. nazidnica, 9. drveni strop
ilustracija
KROV, pokrov glatkim valovitim crijepom – 1. roženica, 2. letva, 3. protuletva, 4. ljepenka, 5. daščana oplata, 6. toplinska izolacija

krov, gornji dio zgrade koji ju prekriva i štiti od atmosferskih utjecaja, insolacije i dr. S obzirom na izložen položaj, u tehničkom je smislu obično najzahtjevniji obodni dio zgrade, a važan je i u njezinu oblikovanju. Oblik krova uvjetovan je klimatskim prilikama i graditeljskom tradicijom podneblja, tehničkim rješenjima i materijalom od kojega se gradi, namjenom prostora što ga prekriva, oblikovnim zahtjevima i dr. Čini ga jedna ili više krovnih ploha, koje su najčešće ravne, katkada i prostorno zakrivljene, a položene su vodoravno ili, češće, u nagibu. Prema tome krov može biti ravan, jednostrešan, dvostrešan, višestrešan (skošen, poluskošen, šatorast, složen), mansardni, bazilikalan, zupčast, toranjski, stožast, kupolast, zaobljen te slobodnih oblika. Gornji vodoravni brid dvostrešnog i višestrešnoga krova naziva se sljemenom, a donji strehom ili okapom. Greben i uvala kosi su presjeci dviju susjednih krovnih ploha, a zabat je uspravna trokutna stijena između krovnih ploha. U funkcionalnom i konstruktivnom smislu krov čini više dijelova, od kojih su glavni krovna konstrukcija i pokrov. Prostor unutar krovne konstrukcije jest potkrovlje; ono može biti uređeno za stanovanje (stambeno potkrovlje ili mansarda) ili nestambeno potkrovlje (katkad tavan). Krov zgrada u kojima je potkrovni prostor namijenjen boravku sadrži i dijelove (slojeve) kojima se osigurava dodatna zaštita od prodora vlage (hidroizolacija), gubitka topline i zagrijavanja (toplinska izolacija), omogućuje provjetravanje konstrukcije, sprječava stvaranje kondenzata vodene pare unutar konstrukcije (parna brana), uređuje podgled i dr.

Krovna konstrukcija ili krovište dio je krova koji preuzima i prenosi težinu pokrova i opterećenja vanjskih sila, kao što su sila vjetra i težina snijega. Izvodi se od drva, čelika ili armiranoga betona, a katkada i od drugih materijala, npr. tekstilnih membrana koje ujedno služe i kao konstrukcija i kao pokrov.

Drvene krovne konstrukcije izrađuju se od piljene drvene građe ili od lamelirana drva, izravno na gradilištu ili u industrijskim pogonima. Za male se raspone najčešće primjenjuju tradicionalne tesarske drvene konstrukcije. Elementi tih konstrukcija spajaju se tesarskim vezovima (zasjek, preklop, lastin rep i sl.), spajalima (moždanici, vijci, čavli, trnovi), a u novije doba i lijepljenjem. Roženičko krovište najjednostavniji je oblik konstrukcije dvostrešnoga krova; sastoji se od tzv. vezova, odnosno uspravnih trokutova što ih tvore dvije kose grede (roženice) te vodoravna vezna greda. Vezne grede, koje najčešće služe i kao stropne grede, katkada se zamjenjuju armiranobetonskim stropom. Kod krovova većega raspona stavljaju se između roženica i vodoravne raspinjače (pajante), pa se takva konstrukcija naziva pajantnim krovištem. Za veće je raspone prikladnije podroženičko krovište. Sastoji se od glavnih vezova, tj. uspravnih konstrukcija (izvedenih kao jednostruke, dvostruke ili trostruke stolice ili visulje), a one nose vodoravne grede (podrožnice) na kojima leže kose roženice. Glavni su vezovi međusobno udaljeni 3 do 5 m, a prazni vezovi sastavljeni samo od roženica 0,7 do 1,0 m. Najveći rasponi nekoć su se premošćivali drvenim rešetkastim ili lučnim konstrukcijama od dasaka spojenih čavlima. Danas su ih zamijenile lamelirane drvene konstrukcije, a njihovi rasponi mogu biti i veći od 100 m. Za takve se konstrukcije primjenjuju glavni nosači izrađeni međusobnim lijepljenjem (lameliranjem) drvenih platica. Nosači mogu biti trapezne, zakrivljene ili srpolike grede, te dvozglobni i trozglobni lukovi ili okviri. Razmaci glavnih nosača lameliranih konstrukcija najčešće su od 5 do 10 m. U novije se doba, od dasaka, drvenih panela ili greda, izrađuju i posebni oblici krovnih konstrukcija, npr. ljuske, svodovi te mrežaste i geodetske kupole.

Čelične krovne konstrukcije primjenjuju se još od XIX. st. Zbog povoljna omjera čvrstoće i vlastite težine pogodne su za pokrivanje većih raspona i površina. Dijelovi tih konstrukcija najčešće su izrađeni od čeličnih limova, profila ili cijevi koji su se nekoć obično spajali zakovicama, a danas vijcima ili zavarivanjem. Najčešće se izvode kao punostjeni ili rešetkasti nosači položeni na razmacima od 6 do 10 m, ili kao prostorne rešetke vrlo različitih oblika. Stabilizacija vitkih čeličnih nosača postiže se stabilizacijskim i vjetrovnim spregovima. (→ metalne konstrukcije)

Armiranobetonske krovne konstrukcije danas se za manje raspone u stambenim i drugim zgradama s uređenim potkrovnim prostorom često izvode kao monolitne ili prefabricirane ploče, koje su kod ravnih krovova ujedno i stropne ploče posljednjega kata. Za veće raspone, armiranobetonske konstrukcije obično se izvode kao prefabricirane montažne, sastavljene od punostjenih prednapetih nosača ili od rešetkastih nosača. Njihov je glavni nedostatak velika težina pa se danas sve više izvode kao ljuske, kupole ili drugi oblici koji omogućuju izvedbu konstrukcije male debljine.

U novije se doba za prekrivanje osobito velikih raspona, npr. športskih dvorana i stadiona, pristanišnih zgrada u zračnim lukama, te za nadstrešnice i sl., izvode raznovrsne lake konstrukcije, kao što su šatoraste konstrukcije od tekstilnih membrana.

Krovni pokrov izravno štiti zgradu od atmosferilija pa mora biti nepropustan za vodu, snijeg i prašinu, otporan prema smrzavanju i požaru, a pritom što lakši i trajniji uz male troškove održavanja. Tradicionalne vrste pokrova, npr. pokrov daščicama (šindra), slamom ili trskom, pločama od kalanoga prirodnoga kamena, još se jedino izvode prilikom obnove graditeljske baštine i sl. Pokrov od glinenog ili betonskoga crijepa težak je, ali trajan pa se tradicionalno rabi za strmije krovove. Postoje različite vrste crijepa (ravni ili biber crijep, utoreni vučeni ili tlačeni), koji se u pravilu polaže na letve određenoga razmaka, dok se žlijebnjaci ili kanalice polažu na podlogu u sloj morta. Nešto je lakši pokrov azbestnocementnim ravnim ili valovitim pločama, koji se danas, zbog štetnog utjecaja na zdravlje, izbjegava. Vrlo je lagan limeni pokrov, za koji se, zbog otpornosti prema koroziji, najčešće rabe čelične pocinčane, aluminijske ili bakrene, ravne ili rebraste limene ploče. Taj je pokrov prikladan i za krovove manjih nagiba, jednako kao i pokrov različitim proizvodima od bitumenske ljepenke. U staklenicima se pokrov izvodi od stakla ili od prozirnih ploča ili kupola od plastike. Zbog oborinske vode što s ravnih krovova sporo otječe, izvedba je njihova pokrova posebno zahtjevna. Za tu su namjenu danas razvijeni različiti sustavi hidroizolacijskih premaza i folija. Postoje pokušaji da se pojedine vrste krovnih pokrova posebno izvedu, kako bi se mogle iskoristiti i za prikupljanje Sunčeve energije. (→ kolektor, sunčani)

Citiranje:

krov. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/krov>.